|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Izdanja
"Filozofski fragmenti II“ najvećim su delom posvećeni evropskoj levici, tradicionalnoj, socijalnoj i tzv. "kulturnoj“ i "postideološkoj“ levici; sadrže najrazličitije tekstove od onih o Marksu, preko onih o Adornu i Altiseru, do tekstova o Deridi i Lakanu. Veliki broj članaka u zborniku objavljen je u protekle dve godine u nedeljniku NIN.
Luj Altiser (Louis Althusser, 1918-1990) spada među najuticajnije francuske filozofe druge polovine XX veka. Neki od njegovih pronicljivih doprinosa savremenoj misli po kojima će ostati upamćen, poput produbljivanja koncepata ideologije i subjektivnosti, po prvi put su i najubedljivije izloženi u spisu "Ideologija i državni ideološki aparati“ (1969). Altiser ideologiju shvata kao sredstvo kojim svaka društvena grupa stvara i reprodukuje uslove sopstvenog postojanja, dok posredstvom "ideološke interpelacije“, odnosno "prozivanja“ pojedinac zadobija subjektivnost, uverljivo iznoseći da niko ne može izbeći adresiranje i pozicioniranje unutar dominantnog ideološkog diskursa.
"Meteori“ su knjiga fragmenata. Nije moguće prikazati njen sadržaj, jer su sve teme dozvoljene. Teze se iznose bez odbrane, snovi se prepričavaju bez završetka, razmatranja se izlažu bez razmišljanja o moralnom uzdizanju čitalaca. Meteori su zbirka misli bez ikakvih frustracija, delo koje nam ukazuje na neslućene mogućnosti za radost koju svi nosimo u sebi, samo ako odvojimo vremena da posmatramo svet oko sebe i razmišljamo o njemu.
"Vajld je jednom priznao: ’Volim da zabavljam mase, dovodim do besa ugledne građane, a fasciniram aristokrate’. Sve do početka 1891. godine, njegovi napori bili su sasvim uspešni. Međutim, u februaru te godine, u časopisu Fortnightly Review pojavio se njegov esej "Duša čovekova u socijalizmu“ - i od tada britanska aristokratija više nije bila fascinirana“. Hesketh Pearson, The Life of Oscar Wilde, 1946.
Nemački egiptolog i kulturolog Jan Asman jedan je od najpoznatijih istraživača istorije monoteizma. U Monoteizmu i jeziku nasilja postavlja radikalno pitanje - u kojoj meri jednobožačke religije i danas daju legitimaciju nasilju i predstavljaju izazov društvenoj i verskoj toleranciji.
"Namera ovog eseja je da istraži istinitost učenja koje je proglasilo prirodu kao merilo za ispravno i pogrešno, za dobro i loše, da ispita istinitost učenja koje smatra vrednim da se priroda sledi ili odobrava, da se ona podržava ili da joj se pokorava". Džon Stjuart Mil
U "Poretku diskursa“, pristupnom govoru na Kolež de Fransu (održanom 2. 12. 1970), Fuko se bavi naizgled "neproblematičnom“ temom diskursa (govora), ključnim pojmom za razumevanje naših društvenih i političkih praksi. Mi kontrolišemo i ograničavamo diskurse, ali i oni kontrolišu i ograničavaju nas. "Poredak diskursa“ je i svojevrstan uvod u potonje cikluse predavanja na Kolež de Fransu koje je Fuko držao sve do svoje prerane smrti.
"Filozofski fragmenti“ - zbornik preko trideset tekstova, u prvom redu filozofa i sociologa - predstavlja "popularnu reviju savremene zapadne misli“. Većina članaka u ovoj zbirci objavljena je u periodu od 2005. do 2007. godine u nedeljniku NIN. U njemu se takođe nalaze članci i intervjui koji se po prvi put publikuju na srpskom jeziku.
Ova monografija, jedina takve vrste do danas, plod je dugogodišnjeg istraživanja po bibliotekama Moskve, Beograda, Sofije, Petrograda i mnogim drugim američkim vizantološkim i slavističkim centrima. >>>
"Hrišćanstvo“ - govorio je Niče - "ne zna za radost“. Vizantijsko društvo, uprkos jakom uticaju hrišćanstva, poznavalo je i cenilo radost, pa i onu čulnu, koju je crkva najviše osuđivala. Hans-Georg Bek otkriva kako je erotofobija zvanične crkve često ignorisana u vizantijskoj svakodnevici, umetnosti, književnosti, čak i u manastirima. Tekstovi pojedinih antičkih ljubavnih romana došli su nam i u formi molitvenika, u koje su bili prerušeni kako bi se prekratili dugi sati manastirskih bogosluženja. "Vizantijski erotikon“ govori o toj manje poznatoj strani vizantijskog društva.
Hans-Georg Bek (1910-1999), nemački vizantinolog. Bio je redovni profesor na katedri za vizantinologiju Univerziteta u Minhenu, kao i dugogodišnji urednik časopisa Byzantinische Zeitschrift. Autor brojnih studija iz oblasti vizantijske istorije, književnosti, teologije. "Vizantijski erotikon“ je treće njegovo delo u srpskom prevodu.
Britanski vizantinolog rusko-grčkog porekla Siril Mango (rođ. 1928. u Carigradu), jedan je od najsvestranijih živih vizantinologa. Njegove studije uključuju vizantijsku arhitekturu, umetnost, istoriju, književnost. U ovom pristupnom predavanju, održanom 1974. na Oksfordu, daje ključna uputstva za dekodiranje vizantijskih tekstova, namenjena pre svega istoričarima. U sredini gde je bujala paraistoriografija za period nacionalne istorije od "pre Adama“, Mangove su smernice za pristup podacima iz poznoantičkih i vizantijskih izvora utoliko važnije i aktuelnije.
U proleće 1940. američki pisac Henri Miler (1891-1980) prihvata poziv svog prijatelja Lorensa Darela i pridružuje mu se u Grčkoj. Upoznaje grčke pesnike i pisce, noćni život u atinskim tavernama, istražuje Peloponez i otkriva magiju Krita. Usred lične duhovne krize i svestan ozbiljnosti rata koji izbija, u Grčkoj pronalazi "svet svetlosti“. Kolos iz Marusija govori o putovanju koje umnogome preobražava Milerov život i umetnost. Smatrao ga je svojim najboljim delom.
"Portret Grčke“ Nikolasa Gejdža, američkog književnika grčkog porekla, realističan je i obuhvatan, sa smislom za neobične detalje i na momente nadahnut ličnim iskustvom. U njemu su znalački i pristupačno predstavljeni grčka istorija, jezik i spomenici, ostrva i kopno, muzika, običaji, stari i savremeni mitovi. Istančani psihogram zemlje i ljudi koji oduvek bude interesovanje, dovode u nedoumicu i fasciniraju. U leto 1908, srpska avangardna književnica Jelena Dimitrijević (1862-1945) zaputila se u Solun, tada još uvek pod turskom vlašću, kako bi se lično uverila u istinitost napisa iz evropske štampe da su se turske žene "razvile", nakon uspešno izvedene "Mladoturske revolucije" koja je izbila upravo u Solunu 23. jula 1908. Sa tog putovanja nam je ostavila deset pisama koja su važna i trezvena svedočanstva ne samo o "ženskom pitanju" na Balkanu, nego i o razvoju našeg građanskog liberalizma.
U putopisnom delu "Grčka ostrva“, proslavljeni engleski pisac "Aleksandrijskog kvarteta“ Lorens Darel (1912-1990) iznova se vraća temi koju najbolje poznaje i najviše voli - Mediteranu. Svetlost, boje, mirisi, istorija, arhitektura, mitologija, geografija, fauna, flora i, konačno, ljudi - tema su ove uzbudljive, delom autobiografske knjige. "Grčka ostrva“ su vodič za grčku kulturu u višemilenijumskom trajanju, ispripovedan vrhunskim književnim stilom.
Historische Themen: - Aufruhr in Zürich: Johann Heinrich Füssli (1741 - 1825) - Nächst der Sonne: Liselotte von der Pfalz Herzogin von Orléans, 1652 bis 1722 - Geliebter / Geliebte: Vita Sackville-West, 1892 bis 1962, und Violet Trefusis, 1894 bis 1972 Geschichte um Aussenseiter: - Porträt einer unmöglichen Freundschaft - Morgenkonzert - Folgen Sie mir, Madame - Gaukler der Nacht - Beinahe-Minuten-Krimi
Šarl-Eduar Žanre, poznatiji kao Le Korbizje (1887-1965), ostavio je mladalački odvažan, jedar i radoznao književni putopis sa svog višemesečnog krstarenja po Mađarskoj, Srbiji, Rumuniji, Bugarskoj, Turskoj i Grčkoj 1911. godine. Putovanje na Istok Korbizjeu nije poslužilo za još jedan onovremeni "orijentalni narativ“ pun prezrivog čuđenja prema Drugom, nego za otkriće same arhitekture - "veličanstvene igre oblika i jedinstvenog sistema uma“.
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||